T.T. STANDARD
OSOBINE TIBETSKIH TERIJERA
Ime terijer dobili su u Europi i ne odgovara njihovom karakteru, a svojim izgledom više podsjećaju na ovčarske pse. Tibetski terijer je pas srednje veličine, robustan, dugodlak, kvadratičan, i odlučnog izraza.
Druželjubiv je i pravi obiteljski pas. Stalno mora imati sve pod kontrolom što se događa oko njega. Prema ljudima nisu agresivni i nisu psi koji bi neumorno lajali bez razloga. Koliko su u kući mirni, toliko vani njihova aktivnost i živahnost dolaze do izražaja u punoj snazi. Uživaju u igri, kako s vlasnikom tako i s ostalim predstavnicima životinja. Radi izraženog osjećaja pripadnosti svojem vlasniku, nemaju lovački nagon. No, bez obzira na taj osjećaj pripadnosti, još kao štence potrebno ih je učiti na to da nas slijede i da što veći dio svoje pažnje preusmjere na naše kretanje. Radi ljubavi koju imaju za putovanja, uživaju u vožnjama automobilom i pravi su suputnici. S njime se doista možemo zabavljati i uživati na različite načine.
Glava tibetskog terijera je srednje duga, nije široka niti gruba, pola lubanje čini glava, a pola njuška, mjereno od vrha nosa i od kuta oka do vrha glave. Gledano sprijeda, oči su mu tamne i okrugle, i nalaze se u sredini glave. Uši tibetskog terijera su viseće, nisu priljubljene uz glavu, imaju “V” oblik, nisu velike, ali su bujno odlakane.
Dlaka mu je vrlo gusta, snažne je građe, s kitnjastim repom uvijenim prema gore i padom preko leđa. Gledajući ga s bočne strane, dobrih je proporcija, kompaktan i ravnog držanja. Vrat je proporcionalan u odnosu na glavu i tijelo. Prsa i noge su jako obrasle dlakom. Ramena moraju biti u blagom nagibu, mišićava i zabačena unazad. Gledajući od naprijed noge su ravne i jake. Stražnje noge su jako odlakane i nešto dulje od prednjih. Skočni zglobovi postavljeni su nisko i nisu usmjereni niti prema unutra, niti prema van.
Krzno je dvostruko, sastavljeno od fine poddlake i duge, ravne ili lagano valovite pokrovne dlake. Ime tibetski apso (apso znači potpuno prekriven dlakom) bilo bi za ovu pasminu puno primjerenije. No, bez obzira na količinu i dužinu dlake, u stanu gotovo da je ne možete naći iz razloga što vanjska dlaka ne ispada, a poddlaka se sakuplja u korijenu vanjske dlake, a odstranjujemo je redovitim češljanjem, ali ako je ne češljamo redovito vrlo vjerojatno će se napraviti čvorići te ćemo time otežati njegu kako sebi tako i samom psu. U fazi odrastanja psa potrebno ga je što češće češljati, čak i svaki dan, međutim kasnije kada dlaka postane dovoljno zrela, češljanje se svodi na jedan puta tjedno. Tibetski terijer pojavljuje se u bojama od bijele, zlatne, krem, sive, crne…dvobojnog, trobojnog…. Njihova težina je od 8-14 kg, a visina od 35,6 – 40,6 cm, s time da su ženke nešto niže.
Tibetski terijeri imaju odlike dugovječnog psa, u prosjeku žive i preko 16 godina. Kao pasmina nisu skloni alergijama na hranu i kozmetičke preparate.
Međutim, osjetljivi su na ugriz buhe, pa moramo paziti da ih ne dobiju.
Redovitim čišćenjem zubi i pravilnom prehranom izbjeći ćemo naslage zubnog kamenca. Što se tiče same prehrane tibetski terijer pojede vrlo malo, a najbolje ga je hraniti gotovom hranom koja se kupuje u specijaliziranim trgovinama. Obzirom da vole voće i povrće, s vremena na vrijeme možemo mu priuštiti i slatki“ desert“.
Tibetski terijer kupa se svaka tri tjedna, s time da je mlade pse potrebno kupati što češće, i to ne samo radi same dlake, već i radi toga da ih se od malih nogu nauči na uređivanje koje će kasnije kada se nauči na to, biti puno lakše kako za njega samoga tako i za samog vlasnika.
Po prirodi su izrazito čisti psi, tako da, još dok su štenci vrlo brzo nauče gdje trebaju obaviti svoje potrebe.
POVIJEST TIBETSKIH TERIJERA
Sam naziv pasmine govori da su to psi s Tibeta, a radi se o jednoj od najstarijih pasmina na svijetu, o čemu govore i podaci koji datiraju iz 3900 godine p.n.e u vidu crteža i iskopina. Uzgojile su ih lame u „Izgubljenoj dolini Tibeta“. Živjeli su s njima unutar zidina samostana. Kada bi neki od svećenika odlazio iz samostana dobivao bi sa sobom tibetskog terijera kao „donositelja mira“, a kasnije je taj naziv promijenjen u „donositelj sreće“. Poklanjali su se uglavnom zaslužnim osobama, i to u pravilu mužjaci jer su se ženke smatrale dragocjenijima.
Obzirom na klimatske prilike Tibeta gdje je izrazito hladno i vjetrovito, i gdje je krajolik dobrim dijelom u kamenu, tibetski terijeri imaju dosta podlake, jednako tako njihova ih dlaka štiti u područjima očiju, ušiju, odnosno cijele glave i vrata. Također imaju i dobro odlakani rep. Srednje su veličine, dlaka je duga, ali nikako ne do poda. Stražnje noge su im dulje nego prednje, te su radi toga odlični penjači. Tekstovi govore kako je dr. Agnes R.H. Greig zaslužna što danas imamo tibetske terijere. Naime dr. Greig radila je kao doktorica u jednoj bolnici u blizini Nepala, gdje je i ugledala Lilly, mamu svojeg prvog tibetskog terijera. Naime, Lillyni vlasnici bili su tibetanci koji su došli s Tibeta i koji su sa sobom poveli i svoju kujicu Lilly, koja je tada bila skotna. Došli su u bolnicu gdje je radila dr. Greig, te nakon operacije i oporavka, u znak zahvalnosti ponudili su doktorici da si odabere štene iz Lillyinog legla (štenci su bili oštenjeni 03.10.1922.). Dr. Greig odabrala je zlatno bijelu ženku i nazvala je Bunti.
Nakon što je Bunti navršila godinu dana, dr. Greig željela ju je izložiti na izložbi, pa se obratila Indijskom Kinološkom Savezu tražeći od njih savjet pod koju pasminu da registrira psa, i tada je predloženo da psa registrira kao Lhasa Terrier. No, došavši na izložbu suci su se složili da to nije Lhasa Terrier, te da još nisu vidjeli ništa slično. Od strane Indijskog Kinološkog Saveza doktorici je predloženo da pronađe mužjaka za Bunti, te da kroz tri generacije pokuša vidjeti da li će uzgoj biti u tipu, i tako je sve zapravo krenulo.
Mužjaka imenom Rajah, za svoju Bunti pronašla je preko svojih prijatelja. Prvo leglo svoje svijetlo dana ugledalo je na Božić 1924, a drugo leglo 25.07.1925.. Nakon tri uspješno uzgojene generacije, Dr. Greig svoje je pse dovela na izložbu pasa koja se održavala u Delhiju, gdje su i dobili naziv tibetski terijer. Nakon toga, 1931. godine je i Engleski Kinološki Savez započeo registraciju pasmine pod nazivom tibetski terijer.
Prije nego li se dr. Greig trajno vratila u Englesku, koristila je ime uzgajivačnice svoje majke Ladkok, no 1930. godine dr. Greig počela je koristiti svoje vlastito ime Lamleh. Tako je nastala lamleh linija.
Uzgojila je dva tipa pasa nomadski i samostanski. Razlikovali su se po konstituciji.
Prije same smrti dr. Grieg uspjela je neke od svojih najboljih pasa poslati u Ameriku pa su na taj način postali temelj američkog lamleh uzgoja, a dalje su ušli i u ostale zemlje. U trenutku smrti dr. Grieg imala je oko 100-ak pasa koji su većim dijelom poslije bili ubijeni, međutim dio pasa udomili su njeni prijatelji i nastavili uzgoj pod imenom Lehlam.
Godine 1953. John Downey, tadašnji policijski službenik, na dokovima Liverpoola pronašao je malog čupavog psa, ponio ga je doma i dao mu ime Dusky. (Obitelj Downey već je imala uzgajivačnicu pod imenom Luneville, međutim do tada se bavila uzgojem Pointera.)
Ch. Luneville Prince Khan
Born: 05.10.60 Title: 8.2.83
Breeder: Mr & Mrs J.Downey Owner: Mr & Mrs J.Downey
28xC.C.s, 4xR.C.C.s, 18xBOB
NB/C.C. won before B.O.B. was an award
U to vrijeme Engleski Kinološki savez dozvoljavao je direktnu registraciju pasa ukoliko se nekoliko britanskih sudaca složi da se radi o predloženoj pasmini, te je u travnju 1953. godine Dusky registriran kao Trojan Kynos. Dr. Greig nikada nije priznala Luneville liniju, smatrajući da se ne radi o čistokrvnim psima. O tome je li Trojan Kynos bio ili nije bio tibetski terijer, niti danas sa sigurnošću ne možemo znati.
Godine 1955. Princess Chan (porijeklo nepoznato) parena je sa psom Dr. Greig Pa Sang of Lamleh te je u tom leglu bilo 8 štenaca. Obitelj Downey, iz tog je legla, kupila zlatnu ženku imenom Princess Aureus (Dawn), pa su Dusky i Dawn postali uzgojni par uzgajivačnice Luneville.
Njihovi psi postizali su odlične izložbene rezultate, bili su rastom nešto manji od lamleha, sazrijevali su vrlo brzo pa su bili i ranije spremni za izlaganja. Imali su bogatiju i ljepšu dlaku i velika stopala (čizmice), te su samim time bili i ljepše počešljani, za razliku od lamleha koji su puno kasnije sazrijevali, i koji katkada nisu bili ni počešljani jer je Dr. Greig smatrala kako trebaju izgledati što prirodnije. Nakon što je Dusky uginuo, ostale su 4 ženke i 1 mužjak (mama, tri sestre i sin). Nakon dugih razgovora dobili su dopuštenje od Dr. Greig da jednu svoju ženku Luneville Lady Penelope (Trojan Kynos & Princess Aureus) pare s Lamleh mužjakom Kala Kah of Lamleh. Od tog parenja, 05.10.1960. oštenjeno je 5 štenaca.
U Hrvatskoj su kao i u drugim zemljama zastupljene obje linije.
Ch. Alilah Konkerah of Araki Born: 15.10.80 Title: 5.6.83 Breeder: Dr & Mrs W.M.Tempest Owner: Mr.K. & Mrs.A. Sinclar 12xC.C.s, 14xR.C.C.s, 14xBOBs, JW
Ch. Willowbrae Willow Born: 1.9.72 Title: 17.5.75 Breeder & Owner: Mrs. J. Smith 4xC.C.s, 7xR.C.C.s, 2xBOBs NB/C.C. won before B.O.B. was an award
TIBET
Tibet je široka planinska regija u centralnoj Aziji. U kineskom jeziku, odnosno doslovnom prijevodu, riječ Tibet znači “Riznica zemaljskoga blaga na zapadu”, dok u službenoj kineskoj govornoj upotrebi riječ Tibet označava Autonomno Područje Tibeta. Zaštićen od monsuna južne Azije najvišim planinama svijeta Himalajama, Tibet se smjestio na visoravni od 3500 metara pa sve do 6000 metara između ledenih vrhova, koji često prelaze 8000 metara visine, pa se vrlo često označava kao krov svijeta.
Visoki plato Tibeta je pustinjski, a najsuši dio je pustinja Chang Tang (sjeverna ravnica). Razlog za sušu je Himalaja koja blokira kišu iz Indije. Tradicionalni Tibet proteže se preko površine od 2,5 milijuna km² i podijeljen je na tri provincije: Amdo (sjeveroistok), Kham (jugoistok), U-Tsang (zapad i centralni Tibet).
U Tibetu danas živi 7,5 milijuna Kineza i 6 milijuna Tibećana, a glavni grad te ujedno i srce Tibeta je Lhasa. Tibet danas je zemlja koju su okupirali Kinezi. Pokraj drevnih hramova Lhase, grade se stakleni neboderi, a Tibetanci se sve brže uklapaju u Kinu, koja je prije 40 godina porušila skoro svih 6000 samostana, gotovo jedan milijun Tibetanaca pobila, a preko 2 milijuna protjerala.
Najstariji dokaz o postojanju Tibetanaca, datira iz 2. stoljeća p.n.e., i opisuje ih kao ratoborna nomadska plemena. Tek u 7. stoljeću, nalazi govore o kraljevskoj dinastiji, i velikom vladaru Songtsen Gampu, koji je među prvima počeo graditi velike hramove po Tibetu. Dva stoljeća nakon toga sklopljen je i prvi kinesko-tibetski sporazum prema kojemu Velika Kina vlada istokom, a Veliki Tibet zapadom, a između njih ne smije biti neprijateljstva. Budizam je prihvaćen tek u 9. stoljeću kada je u Lhasi i osnovan prvi budistički samostan. Religija je bujala i nastale su mnoge škole budizma. U 13. stoljeću mongolski ratnici osvojili su cijelu Aziju, ali na povratku su zastali u Tibetu i zainteresirali se za budizam. Prihvatili su tibetski budizam kao državnu vjeru i uspostavili svećeničko-zaštitnički odnos s Tibetancima. Kasnije, se pojavio novi red tibetskog budizma Gelugpa čiji je osnivač bio Tsongkhapa, a koji se smatra prvim Dalai Lamom. Takva se dinastija održavala tako što bi prije smrti Dalai Lama najavio kako i gdje će se reinkarnirati. Nakon njegove smrti istraživački bi tim potražio osobu koja odgovara tom opisu i proglasio je novim Dalai Lamom.
Peti izabrani Dalai Lama bio je najvažniji po tome što je uspostavio duhovno i političko vodstvo Tibeta, te je u 17. stoljeću izgradio palaču Potalu. Potala je imala 19 katova, te je dva stoljeća uspjela zadržati status najviše zgrade na svijetu. Sredinom 17. stoljeća dolazi do nemira, te u Kini postupno jača dinastija Manču koja je okupirala Tibet. Kaos koji su stvorili Britanci i Rusi radi borbe oko prevlasti nad Azijom, okončao se 1911. godine, posljednjom tibetanskom nezavisnošću. Do tada, netaknutu kulturu Tibeta, pokušao je promijeniti i modernizirati trinaesti Dalai Lama, međutim bezuspješno.
Sredinom 50-ih godina dolazi do novih nemira radi zanimanja Kine za Tibet. Mao Zedong, apsolutni vladar nove komunističke Kine, okupirao je većinu područja. Tibetanci nisu imali izgleda protiv mnogobrojnije kineske vojske, pa je neprijatelj lako okupirao Tibet, a svoju akciju nazvao „oslobođenjem“ primitivne regije Velike Majke Kine. Četrnaesti Dalai Lama bio je prisiljen pobjeći u Indiju, gdje je uspostavio vladu neovisnog Tibeta, i već 45 godina se uporno nenasilnim metodama bori za oslobođenje svoje zemlje, a je tim svojim Programom 1989. godine zaradio i Nobelovu nagradu za mir.
Dalai Lama ne traži nužno odcjepljenje od Kine, već želi Tibet proglasiti Zonom mira i spriječiti daljnje naseljavanje Kineza u Tibet, jer oni ionako već nadmašuju broj Tibetanaca. Jednako tako zalaže se za povratak osnovnih ljudskih prava i demokratskih sloboda i zaštitu okoliša te zaustavljanja odlaganja nuklearnog otpada u Tibetu.
Potala, iako prazna već više od pola stoljeća, postala je simbol borbe za neovisnost od Kineza. Iako je Potala najstarija, status najsvetijeg i najaktivnijeg hrama ima Jokhang, duhovno središte Lhase, te je upravo Lhasa ta radi koje većina putnika zavoli Tibet.